ja psihijatar

Kao sto svako moze da kaze,nisam bila bas dobar covijek.Ne znam pravu rijec.Oduvijek sam se divila lupezima,odmetnicima,kurvinim sinovima.Ne volim glatko izbrijane momke sa kravatom i dobrim poslicem.

Volim ocajnike,ljude razbijenih zubi,razbijenog duha i razbijene sudbine.Takvi me interesuju.Puni su iznenadjenja i explozija.

Volim propale zene,pijane kurve sto psuju,zarozanih carapa,razmazane sminke.

Zanimaju me perverznjaci,a ne sveci.Mogu da se opustim sa klosarima,jer sam i ja klosar.

Ne volim zakone,morale,religije,pravila.NE VOLIM DA ME OBLIKUJE  DRUSTVO.

If theres nothing missin in my life,then why do these tears come at night???

(everytime I see you in my dreams,I see your face....it's haunting me..)

Kako si ruzan u svojoj nezrelosti,dragi moj izvjestaceni,bjesan,neshvacen.....

Na tvome licu praznuje veliko nista,i da zivis hiljadu godina neces uspijeti,daleko si ti od istine......

Spending my time watching the days go by.....feeling so small,I stare at the wall,hoping that you think of me too......I spending my time.....

Oslobodi se....

Svaka zena ima svoj savrseni,zamisljeni trenutak srece.To je ono od cega joj je dusa satkana,ono sto je ona,za sto dise i postoji.Nesto samo njeno....

Sve pocne od malih nogu,kad kao curica slusas o tome.Isprva ti i nije jasno o cemu se tu radi,i zasto tolika strka.Kasnije kad malo porastes i postanes upucenija,pitas se kako ce tebi biti u datom trenutku,kako ces se ponasati,izgledati...da li ce te biti strah ili sve ide svojim tokom.

Sa godinama rastes,mijenjas se,male simpatije postanu prave ljubavi,Barbiku zamijeni cigara,ne slusas istu vrstu muzike,i nakon svake pijanke kunes se da se vise nikad,NIKAD,neces napiti....ali taj san ostaje.Na njemu radis godinama,nadogradjujes ga,punis sa jos vise ljubavi i njeznosti,kupujes mu magije i svjetlucavog sjaja.....

Vecini zena taj san je vjencanje.Provedu godine razmisljajuci kako ce biti,dali ce vjencanica bit prljavo bijela ili ledeno bijela....moram nadodati JEBEM VAM MATER,JA NE VIDIM RAZLIKE:)

Lijepo je to ustvari,svoj savrseni dan planiraju od malih nogu,iako ne znaju da li ce princ uopce doci po njih.Ulazu svaki napor i novcic za dan kada ce biti najljepse u zivotu.Mada mi nesto nije jasno-ako si tad najljepsa i najsjajnija,i sva naj,naj,dal' od tog trenutka pa nadalje postajes sve ruznija i ruznija.I ako je to tvoj najsretniji dan,to znaci da ces nadalje biti sve tuznija????

Iako se cini zabavno i ponekad sam sanjarila o tome,to nije moj savrseni trenutak.Ja bih bila zadovoljna poderanim hlacama ispod guzice i starkama,samo ja i ti u opcini,i dva svjedoka koja smo upravo pokupili na cesti.Tako bih ja.....

Ono sto sam cesto zamisljala jest kako cu mu reci(princu na bijelom konju)da sam trudna.Naravno,taj osjecaj sam zadrzala iz filmova....kada muskarcu blijesnu oci,kao dvije munje koje ce napraviti najljepsu oluju na svijetu,osmijeh ce mu se nesvijesno razvuc i nece ga moci obrisat sa lica...nece biti sposoban da me pusti iz narucja,i necu toliko biti vazna ja koliko to malo stvorenje....jer,tako i treba da bude,zar ne?

Mislim da nisam bila svijesna koliko ustvari to zelim....ali,kako to u zivotu biva,ne mozemo imati sve.Tako i ja nikad necu imati svoj savrseni,zamisljeni trenutak srece.........

Ne biram biti drugacija,takav se rodis...ili jesi ili nisi,nema izmedju.Kada kazem nesto,onda to i mislim,ne povlacim rijec,a dato obecanje uvijek ispunjavam.

Mrzim ljude,ljudi nanose bol,ljudi seru,toliko da ne mogu vise da cistim ta sranja,godinama sve vise i vise mutiraju,i jebeno se bojim tih spodoba.

Sa glupima ne gubim vrijeme,bogati mi se gade,pametni su umisljeni,a ovakvih kao ja je malo.

Zanesena sam,budna sanjam,vecinu dana provodim mastajuci i gledajuci pornice,opijajuci se i onda ostatak provedem mrzeci samu sebe zbog svega.

I dan danas nadam se da ce mi se snovi ostvariti i idealiziram neke stvari i osobe iako me iskustvo naucilo da ces postici nesto samo lizanjem tude guzice,i da niko nikoga ne jebe strucno,moralno....samo fizicki i psihicki.To da....obavezno.

Poznata sam po gledanju filmova i serija,iznova i opet po stoti jebeni put....reprize su kultura za nezaposlene.

Ako te zelim,dobit cu te,radit cu ti stvari za koje ti mislis da ih ja ne znam,ali ja ih jako,jako dobro znam,i obecavam ti,necu ti ostaviti trag ruza na kurcu.

Ponekad stegnem gace,budem musko,kada treba,vodim svoje bitke i ratove na moje specificne nacine,i kad mislis da je gotovo,tek tada ja pocinjem.

Komplicirana sam,sjebana,sve mi ide na zivce,ali uvijek bolno nasmijana,sakrivam rane po rukama koje sam sama sebi zadala dok zasmijavam druge.Grizem se za jezik da ne izlanem najopasnije psovke,uvijek cupkam nogom,u mojoj glavi zive mali ljudi.....

Ona me voli,znam...ok,ne suvise,al' taman dovoljno da krisom uzdise kada me traceri ubace u semu.....

Skripucu oblaci pod njenim nogama,neda se ludica tvrdoglava,stavise,pise udzbenik na istu temu...

Nedam te nikom......tebe i tvoje tajne.

Hocu samo da cujem svoju jetru kako pijano pjeva proste pjesme.

Kill me......I cry,and love said NO...

Nista me vise ne definira....ustvari,ja ne postojim.

28.6.2011.

I dalje nista od snijega.....

Jednom se ljubi,a ti,razvencavas  sve.....prsten od zelja bacas u oblake....

Ja cekam kad ce snijeg....cekam,cekam i cekam:)

SAN PRVI:

Mrkli je mrak,ja sva poderana i rascupana stojim "na zidu".Odjednom me osvijetljava bijeli reflektor,kao u onim filmovima kada se bjezi iz zatvora....samo sto ja bjezim iz ludnice.

Moj krvnik je ON,pokusava da me vrati tamo gdje me strpao.

Nokti su mi krvavi od penjanja po tom zidu,al ipak uspijevam da se popnem i nastavljam se penjati po sitnom pijesku,osjecajuci kako mi noge propadaju.

Lovacke pse vise i ne cujem.

Popevsi se na vrh,odjednom se pojavljuje sunce jarko,i toplo,stajem na cvrsto tlo,a oko mene se nalazi pedesetak ljudi.Upala sam na neku festu,al nitko ne obraca paznju na mene.Kao da sam trebala biti ovdje.

Vidim D.J.pusta muziku i uporno mi se smije.Dolazi do mene i pricamo....pricamo satima,danima,godinama.

Sve se ubrzalo,i slijedeca scena je ja i on hodamo zaljubljeni ko telad.Ja guram prazna djecija kolica,a on u rukama nosi nasu djevojcicu.

SAN DRUGI:

Krenuli smo na svadbu.Svi su u bijelom.Ja sam pala u blato,i sva sam se sjebala.ON je samnom.Molim ga da ide samnom da se presvucem.Moram proci kroz mracni tunel da bih dosla do kuce gdje smo odsjeli i strah me,jebiga.

ON ne zeli i odlazi.

Krecem polako.Pred tunelom me ceka muskarac.Pita jel se bojim ici sama.Ako me strah,ici ce on samnom.Zahvaljujem i kazem da moze.

Hodamo kroz tunel,i sve je mracnije,i tamnije,drzim ga ispod ruke,i sto se noc brze spusta ja se vise priblizavam njemu,dok ne dodjemo do dijela kad postoji samo crnilo i nistavilo.Vise i ne postojimo....nema nas u tom ukletom mraku.

Nema nas,ali osjecamo dodire jedno od drugog...i kao dam smo postali jedno.

Put se polako osvijetljava i dolazimo do kuce.Jos je mracno,ali ne kao prije.Presvlacim se na brzinu,dolazim u kuhinju gdje me ceka.Drzi narancu u ruci i pita me:"Ako hoces ne moramo ici na tu svadbu.Ima nesto iza kuce sto bih ti volio pokazat.."

"A sta ima",pitam ja radoznalo.

Uzima moju ruku i vodi me do velikih stepenica.Penjemo se dugo i izlazimo u gornju ulicu,posve novi kvart.

Sunce je sjajno kao nikad u mom zivotu,hiljadu kamenja pada sa mog srca.Ja sam slobodna.Jos uvijek me drzi za ruku i pita:"Hocemo li?".....

Odlazimo.....

Zivjela bih u staroj,planinskoj kucici,bez struje,prala bih,sivala,obradjivala zemlju po svakakvom vremenu,kupala se u hladnoj vodi.......ako bih zivjela s tobom.

Glavom su mi prosle slike kada sam ga "lovila"...jer,znala sam ga vec par mjeseci,al on njie znao mene,i povodom toga se nesto moralo uraditi.

Imala sam "crnu list",odredjene likove na odredjenim mjestima...nisu mi znacili puno,al bili su zabava,nesto moje.Kada izadjem u odredjeni kafic da imam u koga gledati,i da mogu nesto bar sutra ispricati.

Jednom je sreo nekog prijatelja,koji je takodjer bio na mojoj listi zelja.Valjda se nisu dugo vidjeli,pa su pola sata razglabali....a ja sam se topila u stolici i preklinjala:"Ajd se sad fino pocnite mazit,i ljubit,ajd please"....

Jer kako muskarci vole vole gledati dvije sisate,prezgodne plavuse kako se vataju,ustvari,volim i ja,tako i zene vole vidjeti dva frajera u akciji.Naravno,samo ako su one dio toga.Mada ne znam dal' bih mogla podnijeti akciju do kraja.

I eto ga...predmet mojih zelja,tajna ljubav,nesto slatko,stoji predamnom a ja nemogu biti u gorem izdanju,i psihicki i fizicki.

"Haloooooo,cujes ti,sta je bilo ovdje",vrati me u stvarnost pitanjem.

POceh plakati i jecajuci prepricavati kako me napao neki seljak,pa sam bila skoro gola ispred kafica,pa sam sjebala cijeli vodovod,i ako ak sutra ne bude bilo vode znat ce se tko je kriv.

Sto sam ja vise plakala,on se vise smijao,na kraju se uhvatio za trbuh.Ja gledam i ne vjerujem,pitam:"Nisi ti dobar,aaa?"

"E,ti si jedno slatko,malo bice,ocito mutavo i sklono problemima,al nema veze,vec si me osvojila",izgovara to i vuce me sebi,zagrli me i...cekaj...nesto se dogadja samnom,kao da se dio sante leda oko mog srca otkinuo,spreman na otapanje.

Primi me za bradu,ja se podignem na prste,i automatski se vratim,pustajuci rogove van:"Jebote,sta radis ti?"

"Pa hocu da te poljubim,sta,jel to problem.Nemoj sad rec da se nikad nisi poljubila",kaze on.

"Da odmah rijesimo jednu stvar",ja cu spremna za svadju,"sta hoces ti od mene-hoces vezu samnom,hoces me jebat il,hoces jednu noc?",vrlo vazno pitanje koje sam postavila pet milijuna puta,i nika nisam dobila pravi odgovor.Ali drugi su odgovarali iskreno,pa nikad nisam imala probleme i uvijek sam znala sta da ocekujem,ili ne.

"Hocu sve",kaze i smijesi se,"hocu da te imam,svidjas mi se,sve na tebi mi se svidja tvoj vojnicki stav,tvoje prcanje,i gluma nedostizne...jel toliko tesko povjerovati da se svidjas nekome?",ostavi me bez teksta.

Pokusavajuci da vratim taj svoj vojnicki stav pitam kroz smijeh:"Jel se ti drogiras,majke ti,mislis da ti vjerujem ja u bajke,sta ti je covjece?".

"Ti izgledas ko da nosis pola kile trave u toj svojoj torbici,pa ja sutim",vrati loptu meni duplo jace od ocekivanog.Svatih da sam nasla nekog ko je slican meni,a to se rijetko nadje.Slicne rijeci,zajebancije koje samo mi razumijemo,kad nesto ne moras objasnjavat,jednostavno on zna sta zelis rec,i osjeca to...mozda....dat cu mu priliku.Pokusat cu.

Ostali smo jos pola sata u wc-u,sjebavajuci jedno drugo i ljubeci se.Nije znao da za pet dana treba da idem u Zagreb,na posao.

Nikad nisam otisla.

Sve se odigralo za manje od pola sata....ja sama,kao i uvijek,krenula u noc,u osvajanje novih teritorija.

Prvi dio(kada me pijani seljak uhvatio za guzicu,ja sam pocela da vristim na njega,pa je on poceo na mene,pa smo se zamalo potukli,i naravno,moja poznata recenica-jel znas ti tko sam ja??Govorim to vadeci mobitel iz torbei nastavljam-hoces da ti sad nazovem svoje ljude,da te malo srede??Uvijek pali.Ta recenica mi je spasila glavu sto puta.Ispricava se,okrece,i nastavlja dalje,kao i ja.)cemo preskocit.

Drugi dio,koji se odigrao svega pet koraka odma poslije prvog(grupa malih cigancadi skace oko mene,s onim poznatim-imas pola marke.Ja isprovocirana dogadjajima prije par sekundi psujem i razgrcem ih s puta.Mala cigancica se zatrci i digne mi minicu do vrata.Ja ko debil,pokusavam da je spustim,tek sad svijesna kako je jebeno uska.)takodjer cemo preskociti.

Predugo bi trajalo da napisem sve psovke koje sam tu noc izrekla,i jos bolje,one koje sam sama izmislila.

Dogegala sam se do kafica gdje smo se trebali nac.Prvi put,prvi nas izlzak-a ja izgledam ko da se vracam s bojista.

Popih duplu vodku,pokusavajuci da prikrijem ruke sto mi se tresu i sram,zbog polovine ljudi koji su na putu za ovo mjesto vidjeli moju predstavu,i moje gacice.

On ulazi sa grupom likova,koje znam i ne znam,i pitam se,zasto uvijek muskarci dolaze u krdu....

Nadajuci se da me nije vidio,brisem u wc.Htjela sam samo oprat ruke,majke mi moje....uzevsi mali,crveni(jeftini)pipak kojim se odvce voda,sekundu prekasno shvatih da sam ga prejako povukla,i da je mjesecima prije upozoreno da ne radi dobro.

Voda je pocela da siklja iz nekih deset rupa,ja kao na filmu bezuspijesno mljtaram rukama,ne radeci nista sto bi pomoglo.Nekako ga uhvatih i zavrnu.

I to je bilo moje prvo kupanje u javnom wc.Bila sam mokra,skroz mokra,sa mene je curilo i kapalo.

Cvrsto sam odlucila da cu krenut kuci,dok sam jos ziva.N a rubu suza,potpuno sama....kako cu sad izac iz wc-a?Sta da radim?Samo zelim ici kuci.....

Vrata se otvorise,ja gorim od crvenila,nadajuci se da je vlasnik,koji mi je bio jako dobar prijatelj....ali ne....

To je bio on....gledajuci me sa otvorenim ustima,u nemogucnosti da kaze bilo sto od soka.Usta pocese da mu se razvlace u osmijeh i progovori napokon:"A sta si ti radila ovdje?"........

nastavak sutra......ne da mi se vise pisat:)

First floor,room sixteen,smells like danger....even better.Set your goals,bless our souls...I'm in trouble-yes,I know,but it feels like heaven.

You were like one of those guys,the kind with a wandering eye,and I say:"Hey,what the hell,once in my life I'll take a ride on the wilde side."

You were so full of yourself,but damn,were you cute as well.You liked my legs,I liked your moves.

Did it again,now,I got it all wrong,but it feels so right,I can't believe it.

All the mistakes that went on for too long,wish there was a way I coulde delete them.

Second night in a row,back in trouble,I don'get it-let go.

Gotta keep it down,cause the lobby called,but we ignore them,cause it's getting better.............

Vrijeme je bilo bas kao sad.Sjedili smo u autu tako dugo,da su se stakla zamaglila,ali stvar je u tome da smo samo sjedili i pricali.....pricali smo cijelu jebenu noc.

U jednoj nesretnoj sekundi nacrtah na staklu znak vodoravne osmice(znak beskonacnosti).

Pitala sam te da li znas sta znaci.Rekao si:"Ti i ja"..................

If someone said three years from now,you'd be long gone,I'd stand up and punch them out,couse they're all wrong,I know better,cause YOU SAID FOREVER,and ever......who knew.

Predugo ja gledam na svijet ocima tvojim,tu mi se i gubi trag...ja ne postojim....ja hocu zivot moj da mi se vrati.

Dobro mi dosli,dosada,alkohol i cigare.

Bolje te nasli...zajedno protracimo dane.

Postoje dvije vrste djevojaka...djevojke ravne kose(jednostavne) i djevojke kovrdzave kose(komplicirane).

Ja imam kovrdzavu kosu.Cijeli zivot pokusavam je izravnati,kupujem razne sampone,imam i peglu.

Na obicno pranje kose potrosim dva sata svog zivota....ali moja kosa je,i uvijek ce biti kovrzdava.:)

Sada je to bila Mardzi Parks.Otkrila je da je sada to ne boli vise kao prije.Jos uvijek je voljela Lajona,ali manje nego prije.Posto je Nili nestala iz njihovog zivota,bio joj je posveceniji nego ikad.

Ali nije imala osjecaj triumfovanja.Jedan dio nje nestao je sa Nili.

Sada je konacno shvatila da ce tu uvijek biti neka Nili ili Mardzi Parks,ali nju ce svaki put to boljeti sve manje i manje.

Vjerojatno ce i Lajona voljeti sve manje,dok jednoga dana ne bude osjecala nista.....ni bol,ni ljubav....

....svaku boru i gorcinu,moje burne mladosti,svaki poraz umjela je podnjeti,samo nikad nije znala,moja mila,jedina,da me svaka njena suza boljela....

Nije znala da je volim,dobro skrivao sam sve,da sam sretan kad se budim pored nje.....

...da je zelim,da je volim,da me sasvim uzima,da je znala,ne bi nikad otisla.......

Cesto zaboravim svrhu svog zivota....mislim,onu prvu,jos na pocetku...Adam i Eva.I sad mi pada na pamet,nikada nisam cula da netko kaze "Eva i Adam"....al eto,to je samo moje opazanje.

Razmnozavati se....a zasto????Stvarati nove Hitlere,Bundye,ratne zlocince(ne bih napisala koje,nedaj boze da se neko naljuti,al ja mislim na SVE njih).

Radjati monstrume koji ce praviti atomske bombe,trovati rijeke,mutirati obican virus gripe,pa nas pobiti njime.Izazivat ce svijetske ratove,kupat se u tudjoj krvi,ili u najboljem slucaju,samo muciti zivotinje,ponekad drkati na djeciju pornografiju,tuci zene,ostavljati djecu.....u najboljem slucaju.Zalosno.

Sansa da sretnete srodnu dusu na cesti su jebeno minimalne,skoro da ni ne postoji....recimo da zivi na drugom kraju svijeta,i gdje god putovali,ona ce se u tom trenutku takodjer kretati i uvijek,UVIJEK ce vam biti nedostizna.Koja perverzna igrica........

Koja je onda svrha svega....svaki dan me proganja pitanje..i ne mogu da shvatim ljude koji zive pod staklenim zvonom,u nekoj svojoj carobnoj bajci,i nikad sebi ne postave ovo pitanje....zivot je od pocetka tako dobro smisljen za svakog od nas.Nikad necemo biti sretni,ako imas pare,NECES imati zdravlje,ako imas zdravlje,NECES imati srecu,uglavnom,uvijek ces sepati i biti nizi za jednu stepenicu....ali sretan,e to neces biti......

Gledam uvijek lijevo,desno kad prelazim cestu.Doduse,krenem sekundu prije nego se upali zeleno.

Kad mi muskarci dobacuju,trube,ili urlicu kao majmuni,ja isplazim jezik.Ili jednostavno,ne okrecuci se,dignem srednjak u zrak.Oni ne shvacaju da sam tada ustvari dobre volje,i da je ovaj put bilo na lijep i miran nacin.

Ako jedem,moram upalit tv.Ne gledam ga,al volim da mi netko prica...laze na uho.

Kad se raspizdim,ne mogu sakrit svoju grobarsku facu,kao neki.Ljuta sam i sta?Neka to vide svi,sta me boli briga.

Svaku macku i psa sa ulice ja moram donijet kuci.Slaba sam na zivotinje.Tu mi nema pomoci.

Kad se sjetim dobre,stare pjesme u stanju sam da je pustam u beskonacnost.

Kad mi je dosadno,al bas onako jako,pravim reviziju stvari,bacam i dijelim sve ono sto mi ne treba,sto mi je dosadilo ili me podsjeca na nesto.

Mrzim sapunice i dodje mi da razbijem tv kada pocnu,pogotovo sad ove turske.

Ja nemam namjeru da ikad prestanem da se zivciram.

Ne pitaj kako sam saznala sto mislis.....mozda sam ponekad bila ti....mozda si ti pomalo ja.

Mozda smo zajedno cijeli svijet.

Ako neko hoce,skroz da me zajebe,onda me samo upita za tebe..i ja pocnem da se prenemazem,i da lazem,besomucno lazem..i kazem..

Nikad te nisam mario,da sam te vise puta prevario,zar zbog jedne takve da ginem...i lazem,lazem kako zinem.

Onda se sklanjam u svoju sobu,i lepo mi je,kao u grobu.

Onda se sklanjam u sobu svoju,i pravim se da su mi sve ovce na broju.

Onda se u svoju sobu sklanjam i celu noc,celu noc te sanjam....

Voljela si svijece da palis po stanu,navuces roletne cak i po danu....beznadezno romanticna dusa....tek sada te slike u sjecanju hvatam i bojim se onog sto lagano shvacam-ne vidim ti oci dok te slusam...

Sto god ja rekla ili uradila,nista,ali nista,nece promijeniti ovu situaciju i sve u njoj....nemati kontrolu je najgori moguci osjecaj...ja sam ga izmislila.

Nemoj nikome reci kako si okrenuo moj svijet....sve preokrenuo na dobro..

Medju ljudima o tome ne pricam,al znaju mi s lica citati kome ne prastam,a trebala bih......

VOL.1

Kad razmisljam o tebi,misli mi nekontrolirano teku kroz glavu,medjutim,uvijek se isticu dva dogadjaja....ne znam zasto bas ova dva,kad su svi isto pocinjali i isto zavrsavali...

scena prva:

Stojimo na sred ceste,ispred diska,svadjamo se kao dva ludjaka,mada ne znam zasto,ne mogu se sjetiti.Iza i ispred nas se vec stvaraju kolone auta,ljudi trube,psuju,izlaze iz auta u namjeri da nas maknu sa ceste,milom ili silom,medjutim kad vide tebe,svatko od njih se vrati u auto,i u tisini ceka da zavrsimo.....

Pocinjem plakat od muke,jer vidim da nema sanse da ti objasnim ono sto zelim i da me shvatis.

Dolazi policija,sa onim svojim lampama,osvjetljava nam lice,mada nema potrebe,svjetla ima i previse....ti se okrenes,sa svijetlecim,djavoljim ocima i pitas ih:"Jel ima nekih problema?"

Policajci odlaze bez rijeci....smijem se histericno,znajuci kako ce sve zavrsiti.Nasa svadja postaje,zajebancija,ti imitiras mene,ja tebe...stavljas ruke na bokove i klimas glavom u stilu-sta cu ja s tobom???

Prebacujes me kao vrecu krompira na rame,bas kao u onim crno-bijelim filmovima i nosis kuci....

scena druga:

Naravno,opet smo se posvadjali i ja u tom ludilu odlazim kuci,jer nemam snage vise....

Negdje oko pola 4 ujutro zoves da izlazim,ili ces me izvuc iz kuce.Polako se sunjam,da me roditelji ne cuju,izlazim u pidzami,a vani kisa tece u potocima,sijevalo je kao u najgorem hororu.Dok sam dosla do ceste,sto je 20 m od kuce,bila sam potpuno mokra.

Dolazi crni auto,muzika trese...izlazis,a u ruci drzis baseball palicu....srce mi je u grlu.

"Dokle ovako?",pitas...stojimo,zapravo kisnemo.Poneka munja sijevne i vidim ti suze,mada si bio mokar od kise,sigurna sam da sam vidjela suze.Prilazim nesigurno i polako,uvlacim ti se u zagrljaj i tako stojimo 10 minuta.

Publika u autu ne dise...kao ni ja.Kazes samo:"Ajde kuci misu,sva si mokra,prehladit ces se."

Ljubim te,odlazim i nikad vise to ne spominjemo.

VOL.2

Nisam ga pratila...nisam.Samo sam ponekad ukucala njegovo ime da vidim sta pise,kome,kako.Ono,s vremena na vrijeme.

Neki dan,sasvim slucajno,procitam neke cestitke,povodom sklapanja braka.........i samo gledam.....blenem....sokirana....lice mi trne od samarcine.

Dugo su bili zajedno.I stvarno,pasu si....ali zasto ja znam kako ce to zavrsiti.Ja ga ne volim,ne osjecam nista....ali ga poznajem predobro.

Znam da ce sve pokvarit,znam da ce se ona borit....a on ce biti on.Jedan brak je sjebao vec.

Boze moj,pa prije mjesec je pitao za mene,kako sam,sta radim,jesam li sretna,eeee....uporno je ponavljao da se vrijeme nikad nece vratit.

Zasto se ljudi zene zato sto je red?Zasto prave djecu jer se tako godinama radi??Zena se udeblja,sjebu joj se zivci,nije privlacna....pa ti si je birao.Zasto onda tako??

Postoji trag ljubomore u meni ,ali samo zato sto sam ja patila i ludila,ja sam te oblikovala i pripremila,da druga uziva u svemu.Taj brak,ako uspije,a evo iskreno,nadam se da hoce,smatrat cu svojim uspijehom.

Dakle noc...siva,crna,tamna,hladna,podmukla noc.U biti svaka je ista,ako si budan u pravo vrijeme.Tad nema ono ljetna,zimska noc...svaka je ista,ako si sposoban da docekas taj dio tisine.

Kad vise ni jedan pas ne laje,kad se najokorjeliji pijanac izvuce iz kanale i krene kuci,cak i kad cvrcci zasute...e to je taj dio.....tu je najopasnija i podmukla,tu ledi kosti.Kazu da nije dobro zadesit se vani,kad nastane taj dio vremena,svasta se dogadja.Ne traje dugo,ali postoiji.

Ja sam uvijek budna tad...nenamjerno.Kao i sinoc.

Cim sam se smjestil,znala sam da me ceka velika borba...nema tog polozaja ili jastuka koji bi meni mogao ugodit.Uvijek me nesto zulja,il mi je vruce,il sam zedna..Pokusavam se natjerat da zatvorim oci,al nema sanse....ustanem,prohodam krug oko kreveta,pa se bacim nazad,al nista.Rasirim i ruke i noge kolko god mogu...ne ide.Onda se sskupim u sebe...ma ni blizu.

Jednostavno odustanem i gledam sitne,guste,svijetlece tockice koje lete po sobi.Njihova predstava me smiruje.

Negdje oko 3,kad sam vec umorna od lezanja i ubijanja od dosade,dolazis ti.Kao posljednja nada i pokusaj.Uvijek je palilo,zasto ne bi sad??

Osjecam tvoje nevidljive ruke kako mi klize po bedrima.....pa po stomaku....jednom rukom mi poklapas usta,da se ne bih slucajno oglasila,a drugom uzimas moju...kao tajni znak za sigurnost,da ces biti njezan,i da je ovo istinsko i pravo sto djelimo.Predajem se...uzivam u svakoj maloj grubosti..tvoje ruke me stezu,al to mi ne smeta,bas naprotiv.

Moje malo tijelo se lomi ispod tvog velikog,lomi se od zadovoljstva....ne znam koliko sve traje,znam samo da sam umorna i jedva te pogledom trazim.Al vec si nestao...nemogu sad misliti o tome,mislit cu o tome sutra,a sad mi se tako spava....ev vec sam zaspala..

Prvo sto ugledam,nakon sto sam ukucala svoju sifru jest pet golih guzica i jedan par sisa.....na lijepo jutro....

Naravno,moji muski "prijatelji" su nekad jutros izmedju 3 i 5 komentirali doticne slike raznih go-go plesacica,spodoba koje se nazivaju mackica,jebacica...slicne stvari.Sigurna sam da ste ih vec vidjali na face-u,slucajno ili namjerno.

Idioti jedni,kakve veze ima kad ste komentirali sliku,ja cu je svejedno vidjeti.Ja i vase mame,sestre,rodice,susjede.....od milion miliona rezultata kad ukucas rijec PORN,i uzivaj nasamo da nitko ne zna,on meni na jebeno jutro stavlja slike tudjih,debelih dupeta,neopranih gaca,namazanih sisa...

Hvata me groznica i borim se sama sa sobom da ne uzmem monitor i tresnem ga o zid.Sta ja moram znat sta bi ti njoj radio??Sto mora tvoja sestra znat????

Skinem se i ja u tange,odvrnem do daske Flo-ridu,popnem se na stol i radim pokrete za koje nisam znala da ih mogu izvest,al to nitko ne zna.I nitko nece saznati,jer za to nema nikakvih dokaza i uvijek to mogu poreci.To mogu vidjeti samo odabrane oci,a ne sve moguce na svijetu.

Ovakve stvari me tako nazivciraju,iako znam da se ni jedan muski citatelj nece samnom sloziti,dakle zasto mora manja glava voditi vasu rijec...

Kresnu mi u glavi dvije zice i naprave spoj..dodje da uzmem dvocijevku,izadjem na ulicu i pucam,pa tko prvi naleti....al kad skontam to i ne bi bila tolika steta,posto je u blizini leglo turbofolkera....

Ispijam drugu kafu od jutros...ako se 11,u kolko sam se izvukla iz kreveta,moze nazvat jutro.Ne jedem.Namjerno?Ne.Osjecam glad,ali ne bih bila u stanju progutat ni jedan zalogaj.Jednostavno,nemam volje.Vec mi dolazi zlo od te smedje tekucine...ne znam ni zasto je pijem.

Slusam zabranjene pjesme,koje puno podsjecaju,postavljaju razna pitanja(poput onog sta je prvo,kokos ili jaje)na koje nitko nikada nece moci odgovoriti.

Noc me potpuno iscrpila,kao da sam vodila bitke u snovima koje nisam cak ni uspijela sanjati.....jer da sanjas potrebno je zaspati.

Ne mogu zaspati,jer ne smijem sklopiti oci...vidim tebe kako stojis na pragu sobu....ne tebe,vec siluetu,tamnu sjenu,koju znam prepoznati u mrklom mraku.Okrenem se na drugu stranu,al ne vrijedi,jer osjecam tvoj dah na vratu.

Bacim jastuk na noge i okrenem dole glavu,al tad stojis ravno ispred mene....

Boli me svaka kost,svaki misic u tijelu,ne mogu hodat.Imam milion obaveza za danas,al ne mogu ustat...ne mogu i gotovo.

Opet,ova noc je bila prilicno dobra kakvih je sve znalo biti....ali opet,te druge nisu ostavljale fizicke posljedice.

Ja jedva drzim oci otvorene...ja jedva disem.....

Ja sam crna rupa,black tattoo za ovaj grad..

Ja sam black tatto u kozi zemlje zauvijek....ja sam black tattoo,black tatto i ostajem....

Boli je briga za probleme i ostali svijet,trci svoju zadnju trku,tlak joj je povisen,pusi,pije,tulumari i guta pilule,obozava skupe stvari,zavlaci ruke u gacice......

Vise je nikada nije cuo kako se smije.Nikada vise.Smijala se ona...smijala se masnim tracevima prijateljica,malim bebama u prolazu,pticama u letu,americkim humoristicnim serijama ali nikad se vise nije nasmijala iskreno,slatko iz srca.

Nikad se vise nije nasmijala grleno,iz duse,da zine tako jako da joj vidi unutrasnje organe.Nikada se vise nije smijala tako.

Vise je nikada nije cuo kako se smije.

Tuga se moze dobro zamaskirati,sakriti u najdublji i najmracniji kutak.Onaj tko godinama zivi s tim nauci trikove.Nikada nije plakala pred njim...kad joj je bilo najteze uvijek bi zamislila malu,ukrasnu kutiju u koju bi stavila sav bol,jad i suze....bolne,slane suze,jebem im mater.Tek kad bi ostala nasamo,kad bi bila sigurna da je nitko nece uhvatiti,otvorila bi je,i prepustala se svakom problemu koji ju je morio.Odkud tolika tuga u tim dragim ocima????

Nije mogao upravljati njome,kao dosad...nesto se promijenilo,nesto je puklo u njoj...

Nikad je nisi pitao zasto je ofarbala kosu.Odkada vise voli zimu,nego ljeto.I kako to da stalno suti za promijenu....samo kada je s tobom...Ona je ukradena,kao i svaki njen vragolasti osmijeh,podignuta obrva i pogled prema drugoj strani...na kojoj nisi ti.

 Why be alone?When we can be together baby,you can make my life worthwhile,I can make you start to smiiiiiiiiiileeeeeeeeee...

Ti mene nikad ustvari nisi ni pitao da budemo skupa.Kad to kazem,zna se na sta mislim,kad mozes formalno predstaviti neku osobu rijecima-ovo je moj momak,decko,muz.....kad dijelis s nekim sve,nema lazi i zajebancija,veza....prava rijec je veza.Ja i to nismo imali.Ustvari jesmo,ali to je neka druga veza,neraskidiva,koja nema veze sa brojem kucnog,mobitela i gdje se tocno nalazis u ovom trenutku.

Nikad me nisi pitao da budemo skupa....pitao si:"Hoces li biti moja ljubav?".Eh sad,ljubav je jedna stvar,a potrebe neka druga...Jednu osobu mozes voljeti i sanjati.....to sam bila ja....njih sto mozes....znas vec sta....to su bile sve druge.Ali samo ja sam bila tvoja ljubav.

Mislim da te nitko nikada nije tako upoznao kao sto sam ja,i to se vise nece ponoviti.Nismo cesto vodili "pametne razgovore",nase rijeci bile su glupe,izmisljene i smijesne,i samo smo se smijali.Samo ja znam prepoznati iskru ludila kad se upali u tvom oku,samo ja je znam i ugasiti.

Sta radis sa tom cudnom djevojcicom,pobogu,mozes imati bilo koju....to je recenica koju si cesto slusao,zar ne??Vrijeme je da sad ti postavis pitanje njima,zasto sad oni zele tu djevojcicu....jer ustvari ja sam sada zene.Sve one zene misteriozne,sexipilne,jebozovne,drage,umiljate,vatrene i tihe,ja sam sve te zene.Savrsena za tebe...da te dokrajcim.

Znam da si imao druge planove,ali tako izdati dusu svoje duse...znam da sam bila divlja,nisam bila prilika za ozenit,zato sto sam bila ti.U zenskome tijelu.Tako slicna tebi da me to i danas plasi.

Postoji prica,mit,legenda,nebitno,da nismo bili ljudi...bili smo bogovi,drugacijeg oblika i tijela.Nesto se dogodili,sto je naljutilo nekog veceg od nas i zato nas je on prepolovio,ali ne po sredini,vec je jedan dio bio veci,a drugi manji.Baceni i izgubljeni,jedan dio od drugog nije mogao funkcionirati,bio je nesretan i prazan...medjutim,kad se nadju,dvije srodne duse gube moc i ljepotu i postaju obicni ljudi.Naravno,nemaju puno vremene dok ih ne savladaju ljudske osobine,kao laz,mrznja prevara da uzivaju u stapanju dijelova koji su nedostajali...stalno i uporno pokusavaju da budu jedno i u tim trenucima su ponovo bogovi,lete u visine,osjecaju ljepotu.Ali ne mogu ostati spojeni,i pri zavrsetku cina,sve gubi smisao,a ljepota blijedi.

To smo bili mi.Izgubljeni..nadjeni.Imati sve i jednostavno zeljeti vise.Cemu,ako znas da ne mozes toliko podnjeti??Zasto odbacit ono sto stoljecima trazis,kroz hiljade proslih zivota sto te mucilo i davilo?Prije Zemlje,prije vremena i prostora....Zasto to zaboravit?Zasto biti bog,kada mozes biti glupi covijek??Sirom bezbroj planeta poznati smo po svojoj gluposti....zaseremo ga kako samo mi to znamo.Ipak,smo ljudi,moramo se pomiriti sa greskama.

....a ti se moras pomirit da sam ja tvoja ljubav,tako je oduvijek(sad ima smisla kad kazem oduvijek)i tako ce uvijek i biti.

Nasloni glavu na moje rame,oprosti,za rijeci sam nespretan..jer uvijek kad su za ples birale dame,nikad nisam bio izabran.

Nasloni glavu na moje rame,dopusti da sutnjom ti ispricam,kako tuzno je kad iza tame,mislis da si svijetu suvisan.................................................................

............................................................................

...........................................................................

Ja sam Dr.House,potpuni ludjak koji govori nesuvisle stvari,koje se pokazu istinite.

Ja sam Don Juan De Marco,zaljubljeni pjesnik,koji se do smrti predaje voljenoj osobi...da bi se ponovo rodio i predao drugoj,istim zarom.

Ja sam Scarlett O'Hara,razmazena,buntovnica,pohlepna kradljivica koja ne preza ni od cega da usreci.....sebe.

Ja sam Marija Antoaneta,kraljica noci,carica alkohola i bluda.

Ja sam Marilyn Monroe,cudakinja koja se lazno predstavlja,usamljena dok se smije,ostavljena sama u carstvu sarenih pilula.

Tko sam ja???

Zdravo,ja sam Natasa....Natasa iz filma "Natasa".Neshvacena od strane mnogih,omrazena iz vise razloga....

Zelim da pobjegnem,da izbjegnem neke stvari....pokusavam da se trgnem,da se probudim iz ove nocne more....ali ne mogu,nisam dovoljno jaka......ne zelim nemam za koga.

Rijeci koje bole,rijeci koje godinama nisam izrekla,kojih se bojim,ponovo su u mojim ustima....tudje rijeci,ali tako jebenooooooo moje.Male,slatke lazi klize mi sa usana i lete,plesu oko mene.Sve je u redu,sve je dobro.

Zasto me napustas?Da bi se vracao,polako,nesigurno i potpuno predan meni.Nisam ista osoba,narasli su mi rogovi i rep.

Ja ne znam sta zelim....sta zelim od tebe??Da me sanjas,da me pratis,da zudis zamnom.....zelim to.Da osjetis sve ono sto sam ja osjecala....i vise jos....vise.Uloge se mijenjaju,sad sam napokon ja ti.Moram ti rec-osjecam se tako dobro u svojoj kozi.

Mi isti diramo zrak,mi isti nosimo znak....probao sam da zaboravim,srcem svim......

.....ti si moj otkazani let,izgubljeni kljuc za bolji svijet...

Komsija te gacice na mom striku sto odmjeravas su moje vlasnistvo....nemoj se ljutit komsija znam da su slatke,al sam cin za sta ih zelis,nikako mi ne godi....jesi komsija i ti si sladak,al ja sad nisam za veze,komplicirana sam osoba i ne znam sta trazim...dragi komsija,i ti da kukas,ne moze se nac....ajde,bit ce bolje....eeee,ej komsija izvini,palo ti je dijete s ljuljacke....

Ja sam Marina.Mislim da ni Bog nije svjestan koliko sam ja usamljena...svrbi me koza od banalnosti i gluposti ljudskog roda.

Ne mogu iz dana u dan slusam iste price,koje nisu bile zanimljive ni kada su se dogadjale.Ne mogu da gledam masu oko sebe koja uporno juri svakog dana,s posla na posao....preumorna za igranje sa djecom,ali uvijek spremna za "igranje" sa ljubavnicima..

Pa sta je vama ljudi????Da,znam,sad ce dole bit 10 komentara vjecitih boraca za pravdu sa slatkastim sranjima-nismo svi isti,bla,bla...e pa sad kazem i ne namjeravam ponavaljati-SVI SMO MI ISTI...

Nekad mi se jednostavno suti.Ne znaci da nesto smisljam ili se sjecam,jer u mojoj glavi doduse nema puno toga(ka-ching izbrisano).Tako ja to radim,jedino tako mogu opstat....samo cekam i cekam...

.....kada ce doci Johnny da me izvadi iz tone betona....